Učesnici iz Nevesinja i Mostara, imali su priliku da u društvu profesionalnog fotografa i sami osjete čari ove grane umjetnosti. Ideja je bila da se fotografija kao forma izražavanja približi djeci sa i bez poteškoća u razvoju i oboljelim od muliple skleroze.
Jedan od najboljih fotografa u BiH Željko Budimir Keko koji se i sam u ranoj mladosti sučio sa invaliditetom, bio je oduševljen masovnošću i interesovanjem djece za fotografisanje.
- Ova radionica pokazuje da djeca mogu da se druže i uživaju u lijepim stvarima i da nikakve različitosti ne mogu predstavljati barijere – istakao je Budimir. On je rekao da učesnike nisu opterećivali pravilima, nego su ih prepustili mašti i ličnim inspiracijama.
Predsjednik Udruženja multiple skleroze regije „Istočna Hercegovina“ Branimir Tamindžija kao najveći uspjeh projekta je istakao to što su mladi ljudi uspostavili nove veze koje nemaju etničke, statusne ili neke druge granice. Uspjeli smo da javnosti približimo svijet djece sa teškoćama u razvoju i pošaljemo afirmativne poruke o njihovim mogućnostima koje su često zanemarene - rekao je Tamindžija. On je najavio da će stručni tim odabrati najbolje fotografije koje će biti istaknute na prodajnim izložbama u Nevesinju i Mostaru.
Alma Hodžić iz Udruženja „Ružičnjak“ smatra da je projekat uspio da poveže djecu iz više opština i da sada zajedno mogu da se bore za svoja prava.
- Nakon foto-radionica nastavljamo sa izletima i sportskim takmičenjima tako da imamio priliku da dobre rezultate još više unaprijedimo – istakla je Hodžić.
Podsjećamo, osnovni cilj projekta „Zajedno možemo više – za bolje sutra“ koji je odobrila Američka ambasada u BiH je da se kroz kulturne sadržaje i umjetničke aktivnosti uspostavi dijalog između osoba sa invaliditetom u Nevesinju i Mostaru i tako razbiju predrasude iz prošlosti i podstakne proces izgradnje mira.
Nosioci projekta su Udruženje multiple skleroze regije „Istočna Hercegovina“ iz Nevesinja i oboljeli od MS-a iz Mostara, a partneri su udruženja djece i omladine sa posebnim potrebama „Moja nada“ i „Ružičnjak“, te nekoliko kulturnih i javnih ustanova iz Nevesinja i Mostara.
Šta Vi mislite o ovome?