Druga generacija maturanata nevevesinjske Gimnazije okupila se na proslavi jubileja 50 godina od mature.
Od ukupno 49 maturanata školske 1968/1969 godine na prozivku se odazvalo njih 17.
Na početku školskog časa, koji je održao profesor Risto Brenjo, minutom ćutnje odata je počast svim učenicima i profesorima koji više nisu među živima.
Na zadovoljstvo svih prisutnih ovom jubileju prisustvovali su i profesori Siniša Ružić, Milan Brenjo, Momčilo Golijanin i Frano Lovrić.
Profesor Brenjo rekao je da mu je ova generacija ostala u lijepom sjećanju, jer su bili vrlo uspješni i na ozbiljan način su shvatali svoje obaveze.
– Ova generacija iznjedrila je puno uspješnih đaka među kojima ima profesora, doktora, ekonomista, pravnika – dodao je Brenjo.
Profesor srpskog jezika Momčilo Golijanin naglasio je da je ovo jedan prijatan susret sa nekadašnjim đacima koje je životni put odveo na različite strane svijeta.
Među profesorima bio je i Frano Lovrić iz Metkovića, koji je ovoj generaciji predavao matematiku.
– Srećan sam što sam danas u Nevesinju i što imam priliku da vidim maturante koji su srednjoškolsko obrazovanje završili prije pola vijeka– rekao je Lovrić.
Nikola Laketa koji već više od dvije decenije živi u Australiji naglasio je da je fantastičan osjećaj doći u školu u kojoj se školovao i u kojoj je radio kao profesor istorije.
- Srce mi je puno što sam nakon toliko godina vidio svoje drugove i radujem se današnjem druženju, jer je ovo jedinstvena prilika da osvježimo naše uspomene – nostalgično je dodao Laketa.
Trifko Brenjo koji radi kao doktor u Beogradu, ističe da je ponosan što prisustvuje ovom velikom jubileju i naglašava da je priča o ovoj generaciji vrlo zanimljiva.
- Svi smo srećni kao mala djeca i radujemo se što imamo priliku da se vratimo u mlade gimnazijske dane kad smo bili puni snage, pameti, nimalo kvarni i bez imalo interesa. To su bila jedna fina vremena i sastajemo se upravo da ih evociramo – sa sjetom je rekao Brenjo.
Druženje je nastavljeno u Restoranu „Bukvica“ gdje su se uz pjesmu i prijateljske razgovore prisjećali svih zgoda i nezgoda iz školskih klupa, ponosni što su doživjeli da slave godišnjicu koja im se nekada činila daleko.
Šta Vi mislite o ovome?