Rukovodilac Srpskog DNK projekta Milan Rajevac kaže da 50 odsto Srba ima slovensko porijeklo, dok je u drugoj polovini najviše onih s genima starosjedelaca Balkana. Dodaje da su se u genetski kod Srba "upisali" i Germani, ali i narodi sa Kavkaza i Bliskog istoka.

U bazi Srpskog DNK projekta, koji je prije sedam godina pokrenulo Društvo srpskih rodoslovaca "Porijeklo", a koji se sprovodi u saradnji s Centrom za forenzičku i primijenjenu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta u Beogradu, nalazi se više od 4.500 podataka testiranih Srba iz svih krajeva bivše Jugoslavije, a koji pokazuju da je polovina Srba po muškoj liniji slovenskog porijekla.

"Riječ je o dvije osnovne haplogrupe  I 2a i R 1a, dok je u drugoj polovini najviše onih koji imaju balkansko starosjedelačko, odnosno praslovensko porijeklo", kaže Rajevac za Tanjug.

DNK istraživanja su pokazala da je genetički kod Srba, kao i svih drugih naroda, šarolik i kombinovan i od gena Germana, Kelta, ali i naroda sa Kavkaza i Bliskog istoka.

U Prijepolju je najviše vikinga

"Haplogrupa  I 1, koja se vezuje za germanske narode, prisutna je kod skoro devet procenata stanovništva, tako da svaki deseti ili jedanaesti Srbin ima germansko poreklo“, objašnjava Rajevac česte medijske naslove da je svaki deseti Srbin – viking.

"To može da se kaže za Prijepolje i okolinu, gde je najviše onih koji imaju poreklo od vikinga, tamo ih je više od 20 procenata. Razlog je haplogrupa  R 1a, inače karakteristična za pleme Drobnjaka, jedno od najraširenijih u srpskom narodu", rekao je Rajevac.

Dodao je da se u genetskom zapisu Srba pojavljuju i haplogrupe za koje se pretpostavlja da su povezane s Keltima, a sa takvim porijeklom je oko pet-šest odsto Srba.

Zabluda je da su srpski geni pomiješani sa turskim

Kako kaže, Srbija ima najveću bazu testiranih od svih evropskih naroda, a koja, tvrdi Rajevac, predstavlja relevantan uzorak za analizu porijekla srpskog naroda.

Napominje i da je zabluda da su geni Srba pomiješani s genima Turaka i tvrdi da se u dosadašnjem ispitivanju nije pojavila haplogrupa karakteristična za turske i centralnoazijske narode.

"Moguće je da postoji određeni procenat haplogrupa koje su Turci prenijeli na Balkan, ali to nije utvrđeno. Čak i kod Bošnjaka je neznatan genetski upliv Turaka“, navodi Rajevac.

Dodaje da Srbi, Crnogorci, Bošnjaci i Hrvati imaju vrlo sličnu genetiku i da su I 2a i I 1a najbrojnije haplogrupe kod svih tih naroda.

Prema njegovim riječima, tokom prethodnih sedam godina, došlo se do niza zanimljivih podataka na osnovu rezultata testiranih i njihovih srodnika, pa su tako otkrivene rodbinske veze dvojice poznatih pjesnika, Milutina Bojića i Milana Rakića.

"Pokazalo se da su njih dvojica imali zajedničkog pretka. Istraživanja, recimo, ukazuju i da bi dinastije Karađorđević i Obrenović mogle da pripadaju istoj grani“, navodi Rajevac.

Najpouzdanije ispitivanje porijekla omogućava Y hromozom

Istraživanje u okviru Srpskog DNK projekta sprovodi se testiranjem Y-DNK hromozoma kod muškaraca, jer se, objašnjava Rajevac, testira samo Y hromozom preko kojeg se najpouzdanije ispituje porijeklo, čak do nekoliko hiljada godina unazad.

Kako je pojasnio, Y hromozom je porozniji od X hromozoma i mutira na svakih pet-šest generacija zbog čega su razlike između muškaraca drastičnije, dok su promjene X hromozoma veoma rijetke i zato nije zahvalan za takvu vrstu testiranja.

Napominje da je moguće testirati i X hromozom, ali da se na osnovu njega ne mogu donijeti posebni zaključci, dok su Y hromozomi zbog mutacija raznovrsniji i pogodniji za preciznije utvrđivanje porijekla.