U trebinjskom selu Zagora, zaseok Turica, nekadašnji mještani ovog kraja, bratstvenici plemena Savovića, organizovali su deseto po redu Prvomajsko druženje.
„Iako ovo nije prvomajski uranak – tako je ispalo, jer više od deset godina organizujemo ovo druženje u našem zaseoku zato što je 1. maj neradni dan, pa se svi možemo okupiti na taj datum, a to smo uzeli i kao datum na koji se svake godine okupimo po prvi put u godini, jer takvo okupljanje ponovimo i jednom u ljeto i jednom u jesen“, kaže nekadašnji mještanin Turice Dragan Savović.
Na okupljanje u Turicu ne dolaze samo iz plemena Savovića, već i njihovi zetovi, potomci onih koje su, kako se ovdje kaže, Savuše rađale, kumovi, rođaci i prijatelji, a svi oni se, kako kažu, druže po starinskim običajima, evociraju stara vremena, podsjete se ko je u selu šta napravio, ko se raselio po svijetu, ostvario karijeru, ali se nadmeću i u starim viteškim disciplinama – bacanju kamena s ramena, skoku u dalj i dr.
Iako ovoga puta to zbog kiše nije bilo moguće, igrale su se karte i domine, pravila se na ognjištu teletina ispod sača, a sve to uz obaveznu gangu i gusle.
„Naša djeca uglavnom slabije pjevaju gangu i od mladih malo ko gusla, ali se trudimo da ih naučimo bar nešto od toga i lično meni je puno srce kada moj sin zapjeva sa mnom“, kaže Božo Savović, koji je svako malo uzimao gusle i sam smišljao pjesme koje je izvodio.
Savovići su naredni susret dogovorili za Vidovdan, a za to, kažu, imaju i debeo razlog, najprije zbog toga što iz svoga plemena imaju dva solunska dobrovoljca i oduvijek su se odazivali u borbe za otadžbinu.
Nakon Vidovdana će, kažu, onako kako su im stari radili, u vrijeme kada bi se sabrala ljetina, napraviti još jedno druženje, a zatim u vrijeme loženja badnjaka, kod seoske crkve u Zagori, gdje se okupe mještani svi zaselaka.
KOSTADINOV DAN POSEBNO VESELJE
U Zagori je nezaobilazno veselje obilježavanje seoske krsne slave – Cara Konstantina i carice Jelene, u narod poznatiji kao Kostadinov dan, kada se pored nekadašnje seoske škole okupe i brojni gosti iz cijelog Trebinja, ali i predstavnici lokalne vlasti.
„Tada dođe na stotine nekadašnjih đaka naše stare škole, pa svi gostima sa ponosom pričamo kako smo školu obnovili i pretvorili u svojevrsni parohijski dom, ali smo obnovili i crkvu i u njoj, zahvaljujući ktitoru Radu Petroviću iz Beograda, postavili i novi ikonostas“, kaže mještanin Risto Savović.
Šta Vi mislite o ovome?