Dvorac posvećen Velikoj Gospojini, Jeleni Anžujskoj i svim majkama Hercegovine koje su rađale i rađaju vrijednosti građen je devet mjeseci na obali Trebišnjice, u Dražin dolu. Simbolično, jer toliko majka nosi dijete. Stvoren u kratkom periodu sa ciljem da traje vjekovima kao što traju sve vrijednosti, on je dio vraćanja duga velikog dobrotvora Hercegovini.

„Hercegovino, toliko te volim da bez tebe ne mogu. Morao sam se vratiti po zavjetu svoje majke. Vratio sam se da ne dam da kamen pjeva, zemlja umire, da živim sa svojim narodom i dijelim njegovu sudbinu”, objasnio je Drašković razloge pravljenja dvorca, vraćanja u Hercegovinu i gradnje fabrika.

Dvorac je je tačno u ponoć osveštao Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.

“Kad otvorimo srce jedni drugima onda se u njega useli Bog. Neka se u ovaj dom useli Bog, jer, gdje je Bog tu je i ljubav, gdje je ljubav tu je vječnost, gdje je vječnost tu je sreća, istina, pravda i dobro” istakao je vladika, dodajući da je Rodoljub Drašković čovjek koji ima prostrano srce jer ono što ima dijeli sa drugima.

Dvorac je pouka svima koji su rođeni ovdje a stvorili nešto u životu da se vraćaju na svoja ognjišta i pomognu Hercegovini da bude bogata i plodna.

“ Ja živim u ovom gradu i za Hercegovinu. Otišao sam da bih naučio i da bih Hercegovini nakon toga sve to vratio, vratio joj dug što me je rodila” kaže Drašković.

Zadovoljan ambijentom u Hercegovini, radnicima koji brzo uče i osposobljavaju se on najavljuje nova zdanja – završetak najveće fabrike u sistemu “Svislajon” , koja će zaposliti 350 ljudi.

Nakon osveštanja okupljeni gosti su imali priliku da uđu u dvorac i razgledaju ga, a osveštanju je prethodio nastup KUD-a „Alat Svislajon“, te desetominutni vatromet koji je u 23 časa obasjao dvorac. U duhu tradicije gosti su dočekani hljebom i soli. Takođe po starom hercegovačkom običaju ni ovo okupljanje nije moglo proći bez gusala, koje su čini se vlasniku kompanije “Svislajon” posebno nedostajale.