Nekadašnja novinarka iz Ljubinja Branka Janjić, koja je svojevremeno bila i urednica lokalnog Radio Ljubinja, novinarstvo je zamijenila iglama za pletenje, pa umjesto nekadašnjih kolažnih emisija, u kojima je Branka vješto preplitala riječi, ona danas plete džempere, pelerine, prekrivače, kape, šalove...

"Danas najviše pletem za djecu jer u Banjaluci imam male unučice, koje su moje najbolje promoterke. Na taj način dobijam i porudžbine od roditelja njihovih drugara, ali se bavim i drugim ručnim radovima, pletenjem ukrasnih držača saksija u tehnici makramea, u kojoj pletem i modne detalje. Sve što uradim izbacim i na Facebook prodaju, tako da se može solidno nadopuniti kućni budžet", kaže Janjićeva, koja se i ručnim radom i novinarstvom bavi još od mladosti.

U šali dodaje da se novinarstvom počela baviti još kao student, a ovu profesiju je napustila kao zrela osoba i ostvarena supruga te majka tri kćerke, odgajajući djecu, ispraćajući supruga na front i prenoseći vijesti sa ratišta preko talasa Radio Ljubinja, koje je ugašeno nekoliko godina nakon proteklog rata.

"Novinarstvom sam se počela baviti kao student u Radio Čapljini, čuvši oglas u autobusu dok sam sa studija književnosti putovala kući jer su moji roditelji živjeli u Čapljini do proteklog rata. Tražili su spikera pa sam se prijavila i prošla, baveći se usput i novinarstvom i studijama, a onda sam se udala u Ljubinje gdje je u ratu osnovana radio-stanica, na kojoj sam radila i kao novinar i kao spiker, sve do zatvaranja", prisjeća se Branka.

Iako je i nakon zatvaranja ove radio-stanice nastavila biti dopisnik elektronskih i štampanih medija BiH iz Ljubinja i okoline, slaba razvijenost ove opštine i najviše nedostatak saobraćajne komunikacije s okruženjem uslovili su i da odustane od novinarstva.

"Nakon novinarstva sam se bavila svim i svačim, radila u Srpskom kulturnom i prosvjetnom društvu 'Prosvjeta', ali i u kladionici i svugdje gdje bi se moglo iole zaraditi, jer smo suprug i ja morali izvesti djecu na put. Pritom nisam odustajala od pletenja, najprije izrađujući odjevne predmete svojoj porodici, najviše djeci, a onda su se pojavile i društvene mreže, na koje bi djeca izbacivala fotografije mojih rukotvorina, pa bi stigla i pokoja narudžba. Tako je krenulo moje pletenje", kaže Janjićeva.

Ova Brankina ljubav je, kako kaže, ipak starija od novinarstva jer ju je pletenju, heklanju i vezenju naučila majka još kao djevojčicu, u nižim razredima osnovne škole.

Iako je poplava jeftine trikotaže poprilično depopularizovala ručni rad, Branka kaže da se u posljednje vrijeme ipak ponovo vraća svijest o vrijednosti ručnog rada i da, uz moderne kreacije koje se mogu stvarati jedino vještinom, pletenje i heklanje svakoj vrijednoj ženi mogu obezbijediti solidnu zaradu.