Mušmula potiče iz jugozapadne Azije, odakle je prenesena u Evropu, najprije na područje Grčke i Italije, a ubrzo se proširila i po cijeloj Evropi.

Koristili su je pripadnici brojnih civilizacija zbog svoje ljekovitosti, hiljadama godina, sve do prošlog vijeka. Tada je, uvođenjem pomodnog voća, povrća i začina postala nepravedno zapostavljena.

Izgleda da se ta situacija sada mijenja. Mušmula se zasluženo vraća u svakodnevne jelovnike zbog obilja hranljivih i zdravih sastojaka, a naročito zbog snažnog protivupalnog dejstva na cijli organizam.

Stoljećima se koristi za probavne tegobe - suzbija crijevne i želudačne upale, eliminiše nadutost. Snažan je prirodni laksativ. Zbog svog antivirusnog i antibakterijskog djelovanja, pomaže pri ublažavanju upale krajnika i disajnih puteva.

Ova voćka sadrži bjelančevine, ugljene hidrate, tanin, pektine, organske kiseline (jabučna, vinska, limunska). Obiluje vitaminom C, kao i vitaminima iz B grupe. Izvor je kalijuma, kalcijuma, gvožđa i magnezijuma.

Zreli plodovi su izvrstan laksativ i diuretik. Blagotvorno djeluju na upalu želudačne sluznice, ali i na mnoge druge želudačne tegobe.

Pektin prisutan u ovom voću pomaže u snižavanju holesterola, pospješuje rad crijeva, sprečava zatvor i pomaže u liječenju raznih upalnih procesa u organizmu.

Zeleni plodovi nisu pogodni za konzumaciju, ali se u obliku čaja koriste za liječenje i ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba, na primjer zaustavljaju dijareje i krvarenja.

Zelena mušmula je poznata i kao odlično protivupalno sredstvo – pomaže pri liječenju afti u ustima.

List se u ljekovite svrhe sakuplja u proljeće, a u obliku čaja je vrlo delotvoran u zaustavljanju krvarenja, kao i u lečenju bolesti desni i usne šupljine.

Cvijet se bere u razdoblju od maja do juna, suši se na svijetlom mjestu i konzumira se u obliku čaja za poboljšanje probave.

Kora sa drveta se skida u proljeće ili u jesen. U narodnoj medicini koristi se za liječenje malarije.

Sjemenke mušmule takođe imaju ljekovita svojstva. Sluz oslobođena iz sjemenki natopljenih vodom koristi se za pripremu obloga, koje imaju vrlo djelotvorne učinke u saniranju manjih povreda na koži.

Koriste se i za eliminisanje kamena u bubregu, ali je kod ove vrste terapije potreban poseban oprez i stručan nadzor, jer sjemenke sadrže određeni procenat cijanovodonične kiseline.