Fočanka Jelena Simović, nakon prošlogodišnjeg osvajanja krova Evrope Elbrusa, danas kreće u još zahtjevniju misiju, a to je pohod na vrh Akonkagva u Argentini, najviši u Južnoj Americi /6.962 metra/ i drugi u svijetu.

Uz fočansku "vučicu", u tročlanoj ekipi iz BiH su Senad Bečković iz Sarajeva i Vuk Soković sa Pala, a dio su ekspedicije "Ikstrim samit tima" iz Beograda, koju čini 17 planinara i alpinista sa prostora bivše Jugoslavije.

Simovićeva je pred polazak za Argentinu ispričala Srni da je uspon na Akonkagvu prirodan slijed događaja nakon uspješne misije na Elbrus.

"Kada smo sišli sa Elbrusa, odmah smo rekli idemo na Akonkagvu, tako da smo napravili pauzu od samo 20 dana i već od avgusta počeli da se pripremamo za najviši južnoamerički vrh", rekla je Simovićeva.

Ona je istakla da je po specifičnim prirodnim uslovima, tačnije po surovoj klimi i razrijeđenom vazduhu, Akonkagva ekvivalent vrhovima Himalaja višim od 8.000 metara na koje se penje sa bocama sa kiseonikom.

"Specifičnost Akonkagve jeste da na vrhu ima tek 40 odsto kiseonika u odnosu na normalne uslove, a da se penje bez boca sa kiseonikom, što je čini veoma zahtjevnom planinom. Temperatura vazduha je od minus 20 do minus 40, a vjetar zna da duva i jače od 200 kilometara na čas", priča Simovićeva.

Ovakav uspon, tokom kojeg će pod velikim teretom prepješačiti 200 kilometara na visini iznad 4.200 metara, zahtijeva i detaljne i veoma iscrpljujuće pripreme, koje je tročlana ekipa iz BiH imala na Magliću, Prenju, Visočici, Igmanu, Durmitoru i drugim planinama u okruženju.

"Nosili smo rančeve od 25 kilograma, pješačili po dubokom snijegu po šest, sedam sati pod jako velikim opterećenjima, hodali na krpljama, turno skijama, trčali na planini, peli se uz stijene. Onda smo malo pripreme `prikočili`, pa smo duže hodali, da puls ide samo do 120, jer će gore svaki korak biti težak zbog razrijeđenog vazduha. Znali smo da će nam svaki teži korak koji ovdje napravimo gore biti lakše", navela je ona.

Kao član fočanskog Spasilačkog kluba "Vulf" i Gorske službe spasavanja Republike Srpske, Simovićeva ima veliko iskustvo u spasilačkim misijama i planinarskim pohodima, ali priznaje da ne bi bila iskrena kada bi rekla da ne osjeća strah od uspona na Akonkagvu.

"Strah je taj koji nas drži budnim da ne napravimo grešku, da budemo obazrivi i pažljivi na svaki svoj korak", navela je Simovićeva.

U međuvremenu, Jelena je stigla da ispuni još jednu veliku želju, a to je da na Bogojavljenje pliva za Časni krst, gdje je godinama u Višegradu sa svojim klubom obezbjeđivala plivanje.

"To je poseban osjećaj, nevjerovatno iskustvo. U isti momenat i hladno i toplo, neopisivo", rekla je ona.

Tročlani tim iz BiH ekspediciji se danas pridružuje u Beogradu, odakle avionom lete za Buenos Ajres, a zatim se ide do gradića Mendoze u podnožju Akonkagve, posljednje stanice pred pohod.

Ako im vrijeme dozvoli i ako bude sve prema planu, na vrhu bi trebali biti 14, 15. ili 16. februara.

Među sponzorima pohoda je i opština Foča.