Mara Vukalović, stanarka Doma penzionera Trebinje, plete i hekla cijeli život. Osamdeset osam godina nije malo, kaže, ali vid je ipak služi dovoljno dobro da bi mogla sebi da pruži zadovoljstvo heklanja. Vraća se tako u svoju mladost. U Sarajevu je radila preko dvadeset godina ali i tada se nije libila latiti igle i konca.“Heklala sam još kao djevojka, nećete vjerovati preko dvadeset velikih stoljnjaka i sve sam to poklonila drugima za uspomenu“, pohvalila nam se ova simpatična starica.
Mara je jedna od 15–ak vrijednih stanarki koje se po tri puta sedmicno okupljaju da rade. Pletu rukavice čarape, kape, prave podmetače za čaše, zdjelice a pohvali su se i velikim ćupom za rakiju. Provedu tako radeći dva sta. Fina je to prilika i da se druže.
“Radimo i radi zabave , ponešto se počastimo... Ne žurimo baš toliko, ali radimo ponešto“ , priča nam Jelena Milović.
Penzionerski dani znaju biti i dosadni i teško padaju onome ko je navikao cijeli život da radi. Vrijeme najbolje prolazi kad su u radionici i dobro je što ona postoji, saglasne su naše sagovornice.
Da ova priča ne bude samo o vrijednim penzionerkama, pobrinuo se Milovan Milanović. Ne pomaže kaže ljepšem polu jer ne zna ni plesti ni presti . Mogu se samo lijepo družiti. Žali što radi sam, njegovi drugari u domu su to zanemarili, jedini on nešto radi, kad je sam u sobi. Pravi flaše i predmete sa religijskom tematikom.
Ustanova Dom penzionera Trebinje okuplja nešto više od stotinjak pezionera. O njima brine četrdeset zaposlenih koji pomažu svoje stanare na razne načine, a podržali su i ove aktivnosti.
“Na Međunarodni dan starih osoba , 1. oktobra, ova ustanova je organizovala izložbu napravljenih radova, posle se krenulo i sa prodajom “, ističe Miloš Grahovac, socijalni radnik, koji već dvije godine radi sa starim, čini se na obostrano zadovoljstvo.
Iako su ih sustigle godine veseo duh je još uvijek tu, tako nas je ova radna i lijepa družina pjesmom ispratila.

Piše: Marija Manojlović, Herceg RTV