Nikola Vujinović iz Stoca, koji je proglašen za učenika generacije Srednje tehničke škole Trebinje, četiri godine srednjoškolskog obrazovanja proveo je u đačkom domu i uprkos tome što je bio daleko od porodice i drugim preprekama znao je samo za petice.

Važnost škole i obrazovanja je shvatio već od malih nogu. U Berkovićima je završio osnovnu školu i svaki dan je putovao iz Stoca i nazad. Nakon što se prvi put odvojio od roditelja i nastanio u trebinjskom đačkom domu, bilo mu je, kaže, poprilično teško. Iako je znao samo devetoro učenika iz Berkovića koji su zajedno sa njim došli u dom, sudbina je htjela da se sobu dijeli sa đacima koje nije poznavao.

"Kako je vrijeme prolazilo, upoznavao sam se sa njima, prihvatili smo se i onda više nije bilo teško", kaže Vujinović.

U gradu Jovana Dučića je boravio više puta i znao ga je, ali u školi su ga dočekali “noviteti” - od predmeta do profesora. Želja mu je bila mašinstvo, pa se odlučio za smjer mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje. I nije pogriješio, jer je naučio mnogo o kompjuterskoj grafici i modeliranju, zbog čega mu je bilo veoma zanimljivo kroz četvorogodišnje školovanje.

"U toku školovanja pomogli su mu profesori koji su na svako pitanje imali odgovor i zahvaljujući njima lakše mi je bilo da učim i da savladavam gradivo", priča Vujinović.

Ovaj marljivi đak trenira u klubu malog fudbala “Leotar” i član je trebinjskog Crvenog krsta.

"U Kotoru ću upisati pomorski fakultet jer mi je to višegodišnja želja i to smjer nautika",  govori Nikola o budućim planovima.

Boraveći u Trebinju vrijeme je posvetio učenju, odlasku na treninge malog fudbala, volontiranju u Crvenom krstu, ali nije zapostavio ni izlaske u grad, pa mu, priznaje, nikad nije bilo dosadno.

Kad je upisivao srednju školu, ni u snovima nije mislio da će biti đak generacije. Nakon što je prvi razred završio sa odličnim uspjehom iz godine u godinu bilo je sve lakše.

"U četvrtom razredu, kad sam vidio da mogu biti đak generacije, bilo sam veoma srećan, jer sam shvatio da ću time imati mnogo privilegija, kao što je oslobađanje mature i sav trud kroz ovo školovanje mi se isplatio",  ponosno priča Vujinović.

Sve vrijeme se trudio da ne iznevjeri roditelje koji su ga poslali da uči, a on im je vratio na najljepši mogući način, “suvim peticama”.

"Otac, majka i sestra su mi bili podrška i zahvalan sam im na svemu, jer bez njih ne bih uspio",  zaključio je Nikola.

Skroman, vrijedan, a svake sedmice na relaciji Trebinje-Stolac i obratno dokazao je da se svaki trud, zalaganje i vjera u sebe isplate.

Predmeti
Nikola Vujinović kaže da mu je najteži predmet bio termodinamika u trećem razredu, jer je bilo mnogo formula i trebalo je mnogo učiti, a to je ujedno bio i njegov prvi susret sa ovakvim predmetom.

"Najlakši i najzanimljiviji su mi bili modeliranje i tehničko crtanje", rekao je Vujinović.