Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački Grigorije rekao je da Bradina, mjesto nezapamćenog stradanja Srba, treba da bude vječita opomena i podsjetnik da niko nikada više ne smije dozvoliti da ovom zemljom zavladaju mržnja, osveta i strah.

On je rekao da "jedino što rat ne može i što nikada nije mogao a to je da ugasi srce u kojem obitavaju Bog, pravda, istina, mir i dobrota".

"Svaki čovjek u BiH koji je prognan iz zavičaja, kome je srušen dom, kome je ubijen otac, brat, sestra, kum, prijatelj, neka zna da je najvažnije što ljudi mogu sve oteti jedni drugima, ali srce i ono što nam je u srcu ne mogu uzeti. Iz srca ljudi izvija se zlo ili dobro i nije moguće uzeti ono što je u njihovim srcima pa su zato uzaludni zlo i zločin, ubistvo i otimanje", istakao je vladika Grigorije u besjedi u Bradini, mjestu koje svjedoči o strašnom stradanju Srba u proteklom ratu u BiH.

On je u besjedi pred učesnicima evropske radionice "Suočavanje s prošlošću optrećenom nasiljem u BiH" iz različitih evropskih zemalja, ali i iz BiH, istakao da mu je pripao težak zadatak da govori na mjestu velikog stradanja.

"Na ovom mjestu sam prije nekoliko godina narodu okupljenom oko ovog spomenika rekao: 'Bolje vam je da ste potomci ubijenih nego ubica'. Znam da to nije velika utjeha na zemlji i u ovom svijetu ali takođe znam da u vječnosti i te kako jeste", rekao je vladika Grigorije.

On je podsjetio na neporecivu istinu a to je da su ljudi koji su ovdje živjeli kroz vremena zalivali polja, voćnjake, šume i proplanke onim najdragocjenijim što čovjek može dati zemlji - suzama i znojem, znojem pravednim i suzama punim dobrote i čestitosti.

"Zemlja, zavičaj i dom se ne kupuju niti zarađuju novcem a pogotovo ne oružjem. Zavičaj se zadobija ljubavlju, znojem, trudom i suzama, radošću svatova i tihim oplakivanjem umrlih a ne ubijanjem i zatiranjem. Ne zločinom, ma ko i s koje strane ga činio", istakao je eposkop zahumsko-hercegovački i primorski.

On je naveo da je neposredno nakon rata, kao sveštenik, često na rukama danima nosio dječaka Žarka Kuljanina koji je nasilno i prijevremeno rođen u logoru.

"Žarko nije mogao da se igra, on je bio paraplegičar. Bio je paralizovan, teško je govorio i slabo čuo. Njega smo mogli samo nositi jer skoro svaka funkcija njegovog tijela bila je oštećena i tako je, nažalost, ostalo do današnjeg dana. Ono što nije bilo oštećeno i što je savršeno funkcionisalo jeste njegovo srce. Mnogo šta ću zaboraviti živeći na ovoj zemlji ali jedino sigurno nikada neću - pogled, zagrljaj i srčanost Žarka Kuljanina, čiji je otac brutalno ubijen a, prema svjedočenju mnogih, glava mu je bila odsječena", rekao je vladika Gragorije.

On je naveo da Žarkova hrabra majka danas nije mogla doći jer je već godinama posvećena sinu i borbi s njegovim bolestima i nemoćima.

"Eto šta je rat, šta je zločin i šta on prouzrokuje. Jedino što rat ne može i što nikada nije mogao a to je da ugasi srce u kojem obitavaju Bog, pravda, istina, mir i dobrota... Kada dođemo na pravedeni sud, neće nas Bog pitati šta smo stekli novcem, prevarom, ubistvima, zločinima, niti koliko imamo novca i imanja. Naprotiv, reći će samo: 'Daj mi svoje srce da vidim jesi li moj'", istakao je vladika Grigorije.

On je ocijenio da je "ovo čas kada je pametno da pogledamo u svoja srca da nas kakva tama ne bi obuzela".

"Važno je da naučimo kakvo je zlo gaziti po ljudskim suzama, po ljudskom znoju a tek kako je strašno zagaziti u ljudsku krv... Neka nam ovo mjesto nezapamćenog stradanja bude vječita opomena i podsjetnik na to kako nikada više ne smijemo dozvoliti da ovom zemljom zavladaju mržnja, osveta i strah... Neka nam Žarkov primjer i stradanje budu uvijek pred očima kako više nijedno dijete ne bi doživjelo Žarkovu sudbinu i kako nijedno selo nebi doživjelo sudbinu Bradine", poručio je vladika Grigorije.

Bradina je mjesto koje svjedoči o strašnom i velikom stradnju srpskog naroda u BiH, a o čijim razmjerama govori podatak da u Bradini danas živi dvoje Srba.

Sveštenik u Konjicu Milan Bužanin rekao je juče u Sarajevu, u okviru radionice "Suočavanje sa prošlošću opterećenom nasiljem u BiH", da su ovo dvoje staraca vjerovatno oprostili zločine koji su im se dogodili, jer tako uči i hrišćanska pravoslavna vjera, i saživjeli se sa komšijama jer su penzioneri, pa i nemaju neke velike životne prohtjeve.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Bradina je imala 665 stanovnika, od kojih su 603 bili Srbi, 32 Hrvati, 16 Muslimani, 12 Jugoslovena i dvoje iz reda ostalih.

Prije početka rata u Bradinu je došlo oko 300 izbjeglica iz okolnih mjesta, Konjica, Mostara, Sarajeva, tako da je u tom periodu u Bradini boravilo oko 900 ljudi, rekao je iguman manasitra Žitomislić Danilo.

"Zbog strateškog značaja ovog naselja 25. maja 1992. godine oko 3.000 pripadnika muslimanskih i hrvatskih paravojnih formacija kreću u napad na Bradinu, koja je do tada bila pod kontrolom većinskog srpskog stanovništva. Nekoliko desetina slabo naoružanih muškaraca nije bilo u stanju da pruži otpor i odbrani Bradinu u ovom napadu. Naselje je u potpunosti spaljeno i uništeno, Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljena i srušena, a stanovništvo ubijeno na najbrutalnije načine, protjerano i odvedeno u logore Čelebići i Musala. Za samo dva dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, ubijeno je 47 civila", naveo je iguman Pavlović.

On je napomenuo da je u logorima Čelebići i Musala bilo zatočeno 330 civila koji su na najsvirepiji način mučeni, a u ovim logorima je ubijeno još dvadeset ljudi iz ovog naselja.

Cilj evropske radionice "Suočavanje s prošlošću optrećenom nasiljem u BiH", koja je počela juče i traje do 26. aprila, jeste da učesnici, koji su iz različitih evropskih zemalja, ali i iz BiH, saslušaju jedni druge. Radionice organizuje njemačka fondacija "Maksimilijan Kolbe" zajedno sa Međureligijskim vijećem BiH.

Tokom radionice predviđen je obilazak četiri lokacije na kojima su stradali Srbi, Bošnjaci, Hrvati i Jevreji - Bradina u kojoj su stradali Srbi, Trusina u kojoj su stradali Hrvati, Ahmići u kojima su stradali Bošnjaci, te Kruščica u kojoj su stradali pripadnici jevrejskog naroda.