U genetici Hercegovaca dominiraju tipovi koji se sreću u kod drugih slovenskih naroda, a najčešća genetska haplogrupa je „I2“, koja je i najtipičnija kod Srba.

Ovo su preliminarni rezultati istraživanja DNK Hercegovaca, rađenih od 2016. do 2018. godina na području istočne Hercegovine i sjeverne Crne Gore, koje je večeras u Muzeju Hercegovine predstavilo Društvo srpskih rodoslovaca „Poreklo“.

Na području istočnohercegovačkih opština, kako je rečeno, testirano je 450 osoba a predstavljeni rezultati odnose se 318 uzoraka čija je genetska analiza završena.

Predsjednik Društva srpskih rodoslovaca „Poreklo“ i jedan od osnivača Srpskog DNK projekta Jovica Krtinić ističe da 45% testiranih Hercegovaca pripada „I2“ genetskoj haplogrupi, koja je najčešća na svim prostorima gdje živi srpski narod – sa učešćem od najmanje 30 procenata.

„Skoro svaki drugi testirani Hercegovac ima tu najtipičniju genetsku haplogrupu za Srbe. Pored toga imaju i još jednu haplogrupu ‘R1a’ koja je svojstvena za zapadne Ruse, a kod Hercegovaca je zastupljana sa 16%. U Trebinju naročito – sa 22%“, pojasnio je Krtinić.

On kaže da je učešće „I2“ haplogrupe među testiranim najveće u Ljubinju, gdje ide preko 60 odsto.

„Ona ima svoje dvije grane – stariju i mlađu. Od najstarijeg pretka, kada je nastala ta genetička  grana, prošlo je 2.300 godina. Ona svoje izvoriše ima na području današnje Bjelorusije, Ukrajine i Poljske, što znači da je taj predak sa tog prostora za vrijeme seobe Slovena ili ranije stigao u Hercegovinu“, ističe Krtinić.

Prema njegovim riječima zahvaljujući genetičkim analizama danas je moguće procijeniti kolika je starost pojedinog rodovskog ogranka.

„Tako, kada testiramo pojedinca možemo da ustanovimo u kome periodu je živio zajednički predak u nekom rodu“, kaže Krtinić i dodaje da se genetsko istraživanje odnosi na porijeklo po muškoj liniji, analizom Y-DNK hromozoma, koji se prenosi isključivo sa oca na sina.