Opština Gacko već godinama stipendira većinu studenata. I u bivšoj zemlji ova opština se odlikovala visokim procentom visokoobrazovanih građana, a taj trend zadržan je i do današnjih dana. U žestokoj konkurenciji nije lako biti najbolji, a ove godine to priznanje zasluženo je pripalo Nataši Govedarici, studentu četvrte godine Rudarsko – Geološkog fakuleta u Beogradu, sa prosjekom 9,67. Drugoplasirani je Radovan Bajović, student četvrte godine Medicinskog fakulteta, sa prosjekom 9,46. 

Slavko Gojković, vlasnik firme „Omega Heming “ na 8. gatačkom sijelu u Beogradu, u ime Kluba Gačana, nagradio je  najbolje studente, poručivši im da nikad ne zaborave svoje srpske korijene iz Hercegovine - Vojvodine Svetog Save.

U razgovoru za Slobodnu Hercegovinu dvoje najboljih gatačkih studenata su rekli da ocjene u srednjoj školi ne moraju da budu nikakvo posebno mjerilo.
“Ne postoje dobri i lošiji đaci. Učenje je stvar navike. Škola u Gacku je bila dobar temelj, ali uspjeh zavisi od samog pojedinca i njegovog rada“, kažu Nataša i Radovan, koji već sada razmišljaju o nastavku obrazovanja u inostranstvu. 

Zanimljivo je da su Nataša i Radovan tokom školovanja u Gacku sjedili u istoj klupi i to, kako kažu, nikad ne u prvoj. 

„Bili smo među boljim đacima, ali ne i najbolji. Za uspjeh je potreban kontinuitet”, otkrivaju Nataša i Radovan.

 Oboje su znali da žele prirodne nauke, a splet okolnosti je uticao na konačan izbor.
„Mogao bih da poručim onima koji žele da upišu medicinu da to urade, pa čak i ako je toliko ne vole, zavoljeće je kao što sam i ja. Oduvijek sam znao da želim prirodnom naukom da se bavim, posebno zato što me je uvijek zanimala hemija i biologija. Pošto druge biološke grane kasnije nude uži spektar zapošljavanja, odlučio sam se za medicinu u kojoj sam mogu da biram specijalizaciju“, poručuje Bajović, ne sporeći da čovjek često i ne može da bira, nego živi onako kako mu je suđeno . 

Pričajući o srednjoškolskim danima, Radovan je posebno izdvojio profesorku hemije Nadu Bumbić iz Gacka. 

„Rado bih se vratio u Hercegovinu, ali na žalost, to nije realnost. Hercegovina ne pruža veliku šansu mladim ljudima da se dalje razvijaju, a često nikakvo mjerilo nije znanje i diploma, već partijska knjižica“ , tužno konstatuje Radovan.
Nataša ne isključuje mogućnost povratka u Hercegovinu, a budućim studentima poručuje da samo kontinuiranim velikim trudom i radom mogu da se dobiju željeni rezultati.
Nataša i Radovan su pozdravili i svog srednjoškolskog razrednog starješinu (nekadašnjeg IV/G1 razreda) Đorđa Dabarčića.